Postanka.

Riječ "Genesis" znači "Počeci". Sve stvari može se pratiti natrag na knjigu Postanka. Izvorno je svijet imali zajednički (monoteistička) religiju. Mnogoboštvo je započeo u Knjiga Postanka 11, s izgradnjom Babilon.

Izvor - Babilona.

William Branham.

Pročitajte cijeli račun u...
Pergamsko Crkveno Doba.

Babel je izvorno ime za Babilon. Ono znači zbrka. Njega je doslovce osnovao Kuš, Hamov sin, ali se razvio u kraljevske sile i raskoši pod njegovim sinom, Nimrodom, silnim lovcem. Nimrod je, prema opisu Postanka 11 i također prema svjetovnoj povijesti namjerio postići tri stvari. Želio je izgraditi snažnu naciju, što je učinio. Želio je propagirati svoju vlastitu religiju, što je učinio. Želio je sebi steći ime, što je također postigao. Njegova su postignuća bila toliko golema da je kraljevstvo Babilona nazvano glavom od zlata menu svim svjetskim vladama. To da je njegova religija stekla istaknuto mjesto dokazano je činjenicom da je Pismo u potpunosti poistovjećuje sa Sotonom u Iz. 14. poglavlje i u Otk. poglavlja 17 - 18. I poviješću možemo dokazati da je preplavila cijeli svijet i da je osnova za svaki sustav idolopoklonstva i tema mitologije, iako se imena bogova razlikuju u različitim dijelovima zemlje u skladu s jezikom naroda. Podrazumijeva se da je stekao ime sebi i svojim sljedbenicima jer sve dok ovo sadašnje doba traje (dok se Isus ne otkrije Svojoj braći) on će biti proslavljan i štovan, iako pod drugim imenom nego Nimrod i u hramu malo drugačijem od onog u kojem je izvorno bio obožavan. Budući da se Biblija ne bavi detaljno poviješću drugih nacija, bit će neophodno pretražiti drevne svjetovne zapise da bismo našli svoj odgovor kako je Pergam postao prijestolje sotonske religije Babilona. Glavni izvori informacija bit će u zapisima egipatske i grčke kulture. Razlog ovome je to što je Egipat primio svoju znanost i matematiku od Kaldejaca i sa svoje ih je strane Grčka primila od Egipta. Dakle, budući da su svećenici bili zaduženi za poučavanje ovih znanosti i budući da su ove znanosti bile korištene kao dio religije, već znamo ključ kako je babilonska religija stekla svoju moć u ove dvije zemlje. Također je istina da kad god je nacija bila sposobna pobijediti drugu naciju, u svoje je vrijeme religija pobjednika postala religijom pobijeđenog. Poznato je da su Grci imali iste istijane znakove Zodijaka kao i Babilonci i naneno je u drevnim egipatskim zapisima da su Egipćani dali Grcima svoje znanje mnogoboštva. Prema tome su se tajne Babilona širile od nacije do nacije dok se nije pojavilo u Rimu, u Kini, Indiji, a čak i u Sjevernoj i Južnoj Americi nalazimo isto istijano osnovno proslavljanje.

Drevne se povijesti slažu s Biblijom da ova babilonska religija sasvim sigurno nije bila izvorna religija ranih zemaljskih naroda. Bila je prva koja je odlutala od izvorne vjere, ali sama nije bila izvorna. Povjesničari, kao što su Wilkinson i Mallett, uvjerljivo su dokazali iz drevnih dokumenata da su nekad svi narodi zemlje vjerovali u JEDNOG BOGA, vrhovnog, vječnog, nevidljivog, koji je Riječju Svojih usta sve izgovorio u postojanje i da je u Svom karakteru imao ljubav i bio dobar i pravedan. Ali kao što će Sotona uvijek iskvariti što god može, nalazimo ga da iskvaruje umove i srca ljudi tako da odbace istinu. Kao što je uvijek pokušavao primiti proslavljanje kao da je on Bog, a ne sluga i Božje stvorenje, maknuo je proslavljanje od Boga s ciljem da ga privuče k sebi i tako bude uzvišen. On je zasigurno ostvario svoju želju da proširi svoju religiju po cijelom svijetu. Bog je zajamčio vjerodostojnost toga u knjizi Rimljana: "Premda su poznavali Boga, nisu Ga proslavili kao Boga, dok nisu postali isprazni u svojim umovanjima i kroz tamu srca prihvatili iskvarenu religiju u tolikoj mjeri da su proslavljali stvorenja, a ne Stvoritelja." Sjetite se, Sotona je bio Božje stvorenje (sin zorin). Stoga nalazima da gdje je jednom međđu ljudima bila rasprostranjena istina, i svi su se držali te jedne istine, tu je kasnije došao dan kad se ogromna skupina okrenula od Boga i po svijetu proširila đavolski oblik proslavljanja. Povijest potkrjepljuje da su oni iz Šemova plemena koji su stajali s nepromjenljivom istinom bili u čvrstoj opreci s onima od Hama koji su se okrenuli od istine đavolskoj laži. Nema vremena za upuštanje u raspravu o ovome, to je samo predstavljeno da biste mogli vidjeti da su postojale dvije religije, i samo dvije, i zla je postala rasprostranjena diljem svijeta.

U Babilonu se jednoboštvo pretvorilo u mnogoboštvo. U tom su gradu đavolska laž i đavolske tajne ustale protiv Božje istine i Božjih tajni. Sotona je uistinu postao bog ovog svijeta i zahtijevao proslavljanje od onih koje je nasamario navodeći ih da vjeruju da je on uistinu Gospod.

Mnogobožačka je religija neprijatelja počela s trojičarskom doktrinom. Bilo je to skroz tamo nazad u drevna vremena da je nastala ideja "jednog Boga u tri osobe". Kako je čudno da to naši moderni teolozi nisu opazili, ali očito nasamareni od Sotone baš kao što su bili njihovi preci još uvijek vjeruju u tri osobe u Božanstvu. Neka nam se pokaže samo jedno mjesto u Pismu gdje postoji ikakav izvor za tu doktrinu. Nije li čudno da dok su Hamovi potomci otišli svojim putem u sotonsko proslavljanje koje je uključivalo osnovnu koncepciju tri boga, da ne postoji niti jedan trag da Šemovi potomci vjeruju takvu stvar ili imaju ikoje ceremonijalno proslavljanje koje uključuje makar i tip toga? Nije li čudno da su Hebreji vjerovali: "Čuj Izraele, Gospod Bog tvoj je JEDAN Bog," ako su postojale tri osobe u Božanstvu? Abraham, Šemov potomak, u Post. 18, vidio je samo JEDNOG Boga s dvojicom anđela.

Dakle, kako je ovo trojstvo bilo izraženo? Bilo je izraženo jednakostraničnim trokutom, baš kao što je izraženo u Rimu danas. Začudo, Hebreji nisu imali takvu koncepciju. Pa, tko je u pravu? Jesu li Hebreji ili Babilonci? U Aziji je mnogobožačka ideja triju bogova u jednom izašla u liku s tri glave na jednom tijelu. Izražen je kao tri inteligencije. U Indiji su imali na srcu izraziti ga kao jednog boga u tri oblika. Dakle, to je stvarno prava suvremena teologija. U Japanu postoji veliki Buda s tri glave poput onog kojeg smo prethodno opisali. Ali najindikativniji je od svih onaj koji izlaže trojičarsku koncepciju Boga u trojednom obliku: 1. Glava starog čovjeka koja simbolizira Boga Oca. 2. Krug koji je u tajnama označavao "Sjeme" što sa svoje strane znači Sin. 3. Krila i rep ptice (goluba). Tu je bila doktrina Oca, Sina i Duha Svetog, tri osobe u Božanstvu, pravo pravcato trojstvo. Istu stvar možete vidjeti u Rimu. Dakle, dopustite mi još jednom pitati nije li čudno da su navao i njegovi štovatelji zapravo imali više otkrivene istine nego otac vjere (Abraham) i njegovi potomci? Nije li čudno da su štovatelji Sotone znali više o Bogu nego Božja djeca? Dakle, to je ono što nam moderni teolozi pokušavaju reći kad govore o trojstvu. Samo zapamtite od sada nadalje ovu jednu stvar: ovi su zapisi činjenice i ovo je činjenica - Sotona je lažac i otac laži i kad god on dođe s bilo kojim svjetlom, to je još uvijek laž. On je ubojica. I njegova je doktrina trojstva uništila mnoštva i uništavat će dok Isus ne done.

Prema povijesti nije trebalo dugo da se ova koncepcija Oca, i Sina i Duha Svetoga promijeni. Sotona ih je korak po korak odveo od istine. Razvijena koncepcija Božanstva sad je bila: 1. Vječni otac, 2. Duh Božji utjelovljen u LJUDSKOJ majci. (Potiče li vas to na razmišljanje?) 3. Božanski Sin, plod tog utjelovljenja (Ženino sjeme).

Ali navao nije zadovoljan. Još nije postigao proslavljanje sebe, osim na neizravan način. Stoga odvodi ljude još dalje od istine. Kroz svoje tajne ljudima otkriva da budući da se velikog nevidljivog oca Boga ne tiču ljudske stvari, već u vezi njih ostaje nijem, onda slijedi da ga je moguće proslavljati u tišini. Zapravo, to znači ignorirati ga koliko god je moguće, ako ne potpuno. Ova se doktrina također proširila po svijetu i upravo danas u Indiji možete vidjeti da su hramovi velikom stvoritelju, nijemom Bogu, izrazito malobrojni. Budući da nije neophodno proslavljati stvoritelja oca, bilo je samo prirodno što se proslavljanje okrenulo "Majci i Djetetu" kao objektima obožavanja. U Egiptu je postojala ista kombinacija majke i sina zvana Izida i Oziris. U Indiji je to bila Isi i Išvara. (Primijetite čak i sličnost imena.) U Aziji je to bila Kibela i Deoius. U Rimu i u Grčkoj je slijedilo primjer. I u Kini. Pa, zamislite iznenanenje nekih rimokatoličkih misionara kad su ušli u Kinu i tamo našli Gospu i Dijete sa zrakama svjetla koje su isijavale iz glave bebe. Taj bi se lik lako mogao zamijeniti s onim u Vatikanu izuzevši razliku odrenenih crta lica.

Sada bi nam valjalo otkriti izvornu majku i dijete. Izvorna božica-majka Babilona bila je Semiramida koja je u istočnim zemljama zvana Rea. U svojim je rukama držala sina koji je, iako beba, bio opisan kao visok, snažan, zgodan i naročito privlačan ženama. U Ez. 8, 14 nazvan je Tamuz. Menu klasičnim je piscima nazvan Bakho. Babiloncima je on bio Ninus. Razlog za činjenicu da je predstavljen kao beba u rukama, a ipak opisan kao velik i moćan čovjek je taj da je znan kao "Muž - Sin". Jedna je od njegovih titula bila "Muž Majke" i u Indiji, gdje je njih dvoje znano kao Išvara i Isi, on (muž) je predstavljen kao beba na grudi svoje vlastite supruge.

Pročitajte cijeli račun u... Pergamsko Crkveno Doba.

Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.

Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve."

Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.

Postanka 10:8-10