Doktrina Nikolaita.

William Branham.

Pročitajte cijeli račun u...
Pergamsko Crkveno Doba.

Otk. 2,15:
"Tako i ti imaš onih što drže doktrinu nikolaita, koju Ja mrzim."

Sjetit ćete se da sam u efeškom dobu izložio da riječ nikolait dolazi od dvije grčke riječi: nikao što znači osvojiti i lao što znači laici. Nikolat znači "osvojiti laike". Dakle, zašto je to tako strašna stvar? To je strašno jer Bog nije nikad stavio Svoju crkvu u ruke izabranog vodstva koje se kreće s političarstvom. On je Svoju crkvu stavio pod skrb od Boga odrenenih, Duhom ispunjenih ljudi koji žive Riječ, koji vode ljude hraneći ih Riječju. On nije razdijelio ljude u klase tako da sveto svećenstvo vodi mnoštva. Istina je da vodstvo mora biti sveto, s druge strane takva mora biti cijela zajednica. Nadalje, nema mjesta u Riječi gdje svećenici ili propovjednici ili takvi posreduju izmenu Boga i ljudi, niti postoji mjesto gdje su oni odvojeni u svom proslavljanju Gospoda. Bog želi da ga svi vole i služe Mu zajedno. Nikolaitizam uništava ta pravila i umjesto toga odvaja propovjednike od ljudi i čini vone vrhovnim gospodarima umjesto slugama. Dakle, ova je doktrina zapravo započela kao djelo u prvom dobu. Izgleda da problem leži u dvije riječi: "starješine" (starješinstvo) i "nadglednici" (biskupi). Iako Pismo pokazuje da u svakoj crkvi postoji nekoliko starješina, neki su (menu njima Ignacije) počeli naučavati da je ideja biskupa bila netko s prvenstvom ili autoritetom i upravljanjem nad starješinama. Dakle, prava je istina da riječ "starješina" označava tko je osoba, dok riječ "biskup" označava službu istog čovjeka. Starješina je čovjek. Biskup je služba tog čovjeka. "Starješina" se uvijek i uvijek će se odnositi naprosto na čovjekovu kronološku dob u Gospodu. On je starješina, ne zato što je izabran ili postavljen itd., već zato što JE STARIJI. On je zreliji, izvježban, nije novoobraćenik, pouzdan je zbog iskustva i dugotrajne potvrde svog kršćanskog iskustva. Ali ne, biskupi se nisu čvrsto držali Pavlovih poslanica, nego su otišli na Pavlov slučaj kada je pozvao starješine iz Efeza u Milet u Djelima apostolskim 20. U 17. stihu zapis navodi da su sazvane "starješine", a onda su u 28. stihu nazvani nadglednicima (biskupima). A ti su biskupi (bez sumnje politički nastrojeni i željni moći) insistirali da je Pavao mislio da su "nadglednici" bili više nego lokalni starješina sa službenom funkcijom samo u svojoj vlastitoj crkvi. Za njih je biskup sada bio netko s proširenim autoritetom nad mnogo lokalnih vona. Takva koncepcija nije bila ni po Pismu ni povijesna, iako je čak čovjek Polikarpovog kalibra naginjao takvoj organizaciji. Stoga, to što je počelo kao djelo u prvom dobu načinjeno je doslovnom doktrinom, tako je i danas. Biskupi još uvijek polažu pravo na moć da upravljaju ljudima i postupaju s njima kako žele postavljajući ih u službu gdje to hoće. To poriče vodstvo Duha Svetoga koji je rekao: "Odvojite mi Pavla i Barnabu za djelo u koje sam ih pozvao." To je anti-Riječi i anti-Krista. Mt. 20,25-28: "Zato ih Isus dozove i reče: 'Znate da vladari pogana gospodare nad njima i velikaši vladaju nad njima. Neće tako biti menu vama; nego: tko god hoće biti najveći menu vama, neka vam bude poslužitelj. I tko god menu vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga; kao što ni Sin čovječji nije došao da Mu se služi, nego da služi i dade život Svoj kao otkupninu za mnoge." Mt. 23,8-9: "Vi se pak ne dajte nazivati 'Rabbi': jer jedan je vaš Gospodar - Krist - a svi ste vi braća. Ni 'ocem' ne nazivajte nikoga na zemlji: jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima."

Da bismo ovo još više razjasnili, dopustite mi da objasnim nikolaitizam na ovaj način. Sjetite se da u Otk. 13, 3 kaže: "I vidjeh: jedna mu je od glava kao na smrt zaklana; ali mu smrtna rana bi iscijeljena te se sva zemlja zanese za zvijeri." Dakle, znamo da je zaklana glava bila pogansko Rimsko Carstvo, ta velika politička svjetska sila. Ova je glava ponovno ustala kao "rimokatoličko duhovno carstvo". Dakle, promotrite ovo pažljivo. Što je politički poganski Rim činio što je bila osnova njezinog uspjeha? Ona je "podijelila pa vladala". To je bilo sjeme Rima - podijeli pa vladaj. Njezini su željezni zubi trgali i proždirali. Onaj koga je ona rastrgala i proždrla nije mogao ponovno ustati, kao kad je uništila Kartagu i po njoj posula sol. U njoj je, kad je ustala kao lažna crkva, ostalo isto željezno sjeme i njena je politika ostala ista - podijeli pa vladaj. To je nikolaitizam i Bog ga mrzi.

Dakle, dobro je znana povijesna činjenica da kad se ova pogreška uvukla u crkvu, ljudi su se počeli natjecati za službu biskupa što je rezultiralo time da je taj položaj bio davan obrazovanijima i materijalistički nastrojenim i politički usmjerenim ljudima. Ljudsko znanje i program počeli su preuzimati mjesto Božanske mudrosti i Duh Sveti više nije upravljao. To je uistinu bilo tragično zlo jer su biskupi počeli tvrditi da više nije potreban transparentan kršćanski karakter za propovijedanje Riječi ni za služenje obreda u crkvi jer su bili važni elementi i ceremonija. To je omogućilo zlim ljudima (zavodnicima) da rastrgaju stado.

S ljudskom doktrinom uzdizanja biskupa na mjesto koje im nije dano u Pismu, sljedeći je korak bio dijeljenje stupnjevanih titula koje su izrasle u religioznu hijerarhiju; jer su uskoro iznad biskupa postojali nadbiskupi i kardinali iznad nadbiskupa i do vremena Bonifacija trećeg nad svima je bio papa, Pontif.

Što s nikolaitskom doktrinom i stapanjem kršćanstva s babilonizmom, neto rezultati su morali biti ono što je Ezekiel vidio u pog. 8, 10: "Unoh i pogledah. I gle, svakojaki oblici gmazova i gnjusnih životinja - sve idoli doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo." Otk. 18,2: "On poviče silno, jakim glasom, govoreći: "Pade, pade Babilon veliki, te postade prebivalištem zloduha i tamnicom svakom nečistom duhu, i kavezom svakoj ptici nečistoj i mrskoj; jer su se vinom gnjeva bluda njezina opili svi narodi."

Dakle, s ovom se nikolaitskom doktrinom, ovom vladavinom koja je bila ustanovljena u crkvi, mnogi ljudi nisu previše slagali jer su mogli čitati neobičnu poslanicu ili esej o Riječi kojeg je napisala neka pobožna osoba. Pa što je crkva učinila? Izopćila je pravedne učitelje i spalila svitke. Rekli su: "Potrebno je posebno obrazovanje za čitati i razumjeti Riječ. Pa, čak je i Petar rekao da su mnoge stvari koje je Pavao napisao bile teže razumljive." Uklonivši Riječ od ljudi, uskoro je došlo do toga da ljudi slušaju samo ono što je svećenik imao za reći i čine ono što im je on rekao. To su nazvali Bogom i Njegovom svetom Riječi. Preuzeli su umove i živote ljudi i načinili ih slugama despotskog svećenstva.

Dakle, ako želite dokaz da Katolička crkva zahtijeva živote i umove ljudi, samo poslušajte edikt Teodozija X.

Prvi Teodozijev edikt Ovaj je edikt objavljen odmah nakon što ga je krstila prva rimska crkva. "Volja je nas, triju careva, da se naši podanici nepokolebljivo pridržavaju religije koju je Rimljane naučavao sveti Petar, koja je vjerno sačuvana tradicijom i koju sada ispovijeda pontif, Damaz od Rima, i Petar, biskup Aleksandrije, čovjek apostolske svetosti prema instituciji apostola i doktrini Evannelja; vjerujmo u jedno Božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga ravnopravnog veličanstva u svetom trojstvu. Narenujemo da se pristaše ove vjere nazivaju katoličkim kršćanima, besmislene sljedbenike drugih religija označavamo sramotnim nazivom krivovjerci i zabranjujemo da njihovi tajni sastanci svojataju ime crkava. Uz osudu božanske pravde, oni moraju očekivati tešku kaznu koju naš autoritet, vonen nebeskom mudrošću, bude smatrao odgovarajućom za nametnuti..."

Petnaest kaznenih zakona koje je ovaj car objavio u isto toliko godina, lišilo je evanneoske ljude svih prava da prakticiraju svoju religiju, isključilo ih je iz svih grananskih službi, i prijetilo im je novčanim globama, zapljenom, prognanstvom i, čak u nekim slučajevima, smrću.

Znate što? Mi danas idemo upravo tim putem.

Rimokatolička crkva sebe naziva majkom crkvom. Naziva se prvom ili izvornom crkvom. To je apsolutno ispravno. Ona je bila izvorna prva crkva Rima koja se vratila u stari grijeh i otišla u grijeh. Bila je prva koja se organizirala. U njoj su nanena djela i zatim doktrina nikolaitizma. Nitko neće poreći da je ona majka. Ona je majka i rodila je kćeri. Dakle, kćer izlazi iz žene. Žena odjevena u skrlet sjedi na sedam rimskih brežuljaka. Ona je bludnica i donijela je kćeri. Te su kćeri protestantske crkve koje su izišle iz nje i zatim se vratile ravno natrag u organizaciju i nikolaitizam. Ova je majka kćeri-crkava nazvana bludnicom. To je žena koja je bila nevjerna svojim vjenčanim zavjetima. Bila je udana za Boga i zatim otišla bludničiti s navlom i u svojim je bludništvima donijela kćeri koje su baš poput nje. Ova kombinacija majke i kćeri je anti-Riječi, anti-Duha i uslijed toga anti-Krista. Da, ANTIKRIST.

Dakle, prije nego što odem predaleko, želim spomenuti da su ti rani biskupi mislili da su oni iznad Riječi. Govorili su ljudima da im mogu oprostiti grijehe nakon ispovijedanja tih grijeha. To nije nikada bila istina. U drugom su stoljeću počeli krstiti djecu. Zapravo su vršili krštenje obnove. Nije ni čudno što su ljudi danas zbunjeni. Ako su onda bili tako zbunjeni, tako blizu Pedestenice, sada su, nekih 2 000 godina od izvorne istine, u najočajnijem stanju.

O, Crkvo Božja, postoji samo jedna nada. Vratite se Riječi i ostanite s Njom.

Pročitajte cijeli račun u...
Pergamsko Crkveno Doba.

Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

Hebrejima 8:10