Božji omotan poklon.

William Branham.

Pročitajte cijeli račun u...
Božji omotan poklon.

Dok razmišljam o Betlehemu i zašto se dogodilo da je ono bilo izabrano da bi bilo mjesto rođenja Kralja kraljeva? I znate, Betlehem je malo mjesto, jako mali grad. Često sam se pitao zašto Bog nije izabrao religioznije mjesto za to, za taj veliki događaj, poput Šila. Šilo je bilo prvo mjesto gdje je šator - kovčeg bio postavljen nakon što je prešao Jordan. Ili Gilgal, drugi veliki religiozni grad, ili Sion na planini, drugi veliki religiozni grad ili čak ponosan glavni grad Jeruzalem, sa svim svojim mudracima i svecima kroz doba. Zašto Bog nije izabrao Jeruzalem?

Zašto bi izabrao Betlehem? Možda je izgledalo kao da je mogao izabrati neko mjesto, jedno od velikih gradova utočišta, koje bi zaštitilo Njegovog Sina u slučaju da se pojavi nekakva nevolja. Mjesta utočište poput Ramot-Gileada, koje je bilo veliko utočište koje je bilo izgrađeno za ljude da bi mogli utrčati u te tvrđave. Kadeš je bio drugi veliki grad utočište, Hebron drugi veliki grad utočište. Zašto je Bog odabrao mali Betlehem i onda nije izabrao ove velike gradove…?... Oni su imali istaknutija imena i više duhovne pozadine. Ali znate, Bog ima način na koji radi stvari, baš Svoj vlastiti način u vezi stvari. Zaista sam sretan da ima. Vidite? Ponekad On uzima svari koje nemaju duhovnu pozadinu ili uopće nemaju nikakvu pozadinu. I zato je On Bog, On može uzeti nešto što nije ništa i učiniti nešto od toga. I to je onda ono što Ga čini Bogom. To je ono što nas čini da Ga volimo. To je ono što čini da Ga mi jadni ljudi cijenimo, jer iako mi jadni, bez pozadine, ipak Bog može učiniti velike stvari s nama ako nas ikad uzme pod Svoju kontrolu.

Jošua je svakako bio jedan koji je preveo izraelsku djecu i podijelio zemlju. A ovom Judinom plemenu je bio dodijeljen ovaj dio gdje je Betlehem, koji je u gornjem sjevernom kraju Judine pokrajine, malo područje koje nekako izlazi poput malog poluotoka. I u ovom mjestu, ovoj pokrajini, ovoj velikoj pokrajini, to je sjeverna pšenična zemlja gdje je bio pšenični pojas, gdje su uzgojili puno pšenice i ječma.

I jedan od Kalebovih sinova je utemeljio i osnovao ovaj grad. Njegovo ime je bilo Salmon, on je bio jedan od Kalebovih sinova. Ako želite to potražiti, preskačem mnoge od tih citata Pisma, ali vidim da ih neka braća bilježe. U 1. Ljetopisa 2, 15, također to nalazite u Mateju 1, 5 i gdje oni - on je utemeljio i osnovao ovaj veliki grad, koji je bio mali grad. Ali on je velik radi velikih stvari koje su se dogodile u tom gradu. Kao što sam uvijek govorio da nije velika crkva, to je veliki Bog u crkvi. Nije velika, sveta planina, to je veliki Duh Sveti koji je bio na planini. Nije veliki sveti čovjek, to je Duh Sveti u čovjeku. Vidite, takva je bio ovaj grad. Bio je malen po veličini i više u dolini, i nije bilo previše toga za vidjeti, imao je malo stanovništva i takav je čak i danas. Ali bio je jer ga je Bog odabrao da nešto učini. To je ono što volim, nešto što Bog bira. Bez obzira kako to izgleda ljudima, baš dok god Bog bira.

Rahaba bludnica, s time smo svi upoznati, bila je mlada djevojka koju su otac i majka koji su bili pogani istjerali na ulicu, stavili su je na ulicu jer je bila lijepa i donosila im je prihode prostitucijom… A ipak, dolje u ovoj nemoralnoj djevojci koja je bila istjerana na ulicu, čula je da postoji Bog koji je odgovorio na molitvu. I prihvatila je prvu priliku koju je dobila da prihvati tog Boga ili učini nešto za Njega. I Bog je poštedio njen život, i spasio njenog oca, i majku i njenu obitelj. Zaljubila se u generala izraelske vojske, nalazimo u povijesti i udala se za tog generala. I imali su divnu vezu. I konačno su se oženili i živjeli u Betlehemu.

I s ovim je generalom donijela na svijet sina, sina... Ne mogu se sjetiti generalovog imena baš sada. Pokušavao sam. Mislio sam da imam njegovo ime ovdje dolje, ali nemam. Imam ime njenog sina, ali on je bio Rahabin sin od tog generala. Njegovo ime je bilo Salmon. Ne Salomon… koji je izgradio hram, Davidov sin, nego drugi Salmon. A ovom Salmonu se rodio sin čije ime je bilo Boaz. A Boaz, o, svi smo upoznati s tom predivnom pričom o Boazu i Ruti.

Sada vidite, ova bludnica je bila poganka i bila je stara prabaka našem Gospodu Isusu. I također kad - kad je Boaz, njen praunuk, istupio i oženio Rutu, Moapku, također se vjenčao za poganku. Što je Isusa također učinilo dijelom poganinom, zemaljski govoreći. Zatim kad su dobili svoje dijete, njegovo ime je bilo Obed. A Obed je imao sina i njegovo ime je bilo Jišaj. A Jišaj je imao sina koji se zvao David. Sve se to dogodilo u malom Betlehemu. Što je to? Rodoslovlje Gospoda Isusa, Njegova pozadina koju su veliki duhovni ljudi previdjeli ili takozvani duhovni ljudi.

I to je bilo na tom istom području na kojem je prorok Samuel pomazao Davida da bude kralj nad Izraelom, upravo ovdje u Betlehemu. I kroz Davida je došao veliki Sin, “Taj Sin Davidov”, Sin koji je rođen u malim jaslama u štali preko brda, na zapadnoj strani grada. To je bilo tamo na tom brdu gdje su Božji Anđeli pjevali svoj prvi Božić. Riječ “Betlehem”, raščlanimo je. “B-e-t-h” znači “kuća”. “E-l” znači “Bog”. “E-l-h-a-m” znači “kruh”, “kuća Božjeg Kruha”. Kako je onda bilo prikladno za Kruh Života da dođe iz Betlehema, “Kuće Božjeg Kruha”. O, to je divna priča.

Mora da je bilo baš malo po mraku i sunce je zašlo. Zvijezde su vjerojatno bile vani, a svjetlo je oko dva sata nestalo dok je mali magarac namještao svoje male, umorne noge nakraj brda zapadno od Betlehema, dok je gleda gdje je stavio svoje male papke jer je njegov teret bio dragocjen. A Josip ga je oprezno vodio naprijed, kad je mali trio krenuo brdom ili putovao cijeli dan, dolazeći dolje u Nazaret. A ona je očekivala da će postati majka svakog trenutka, možda je prošao termin.

Ali sve stvari su predodređeno od Boga, da zajedno djeluje na dobro onima koji Ga ljube. Bog je odredio da je mora biti okrutan kralj u tom danu, krvoločan Herod. Bog je znao o tome. Bog je znao za poreze i kako se ova okrutna vlada nije mislila smilovati toj jadnoj majci koja je baš skoro bila spremna roditi svog Prvorođenca, baš za nekoliko dana. Nego je zapovjedio da svi moraju doći u svoje rodno mjesto i platiti poreze, bez obzira u kakvom je stanju, mora doći, svakako. Bog je znao sve o tome. On je sve predvidio. I On - On zna sve stvari (Vidite?) i čini da sve zajedno ide na dobro.

Mali trio nije prigovarao oko toga, dok su se penjali brdom. Konačno, nakon puno uzdisanja, mali magarac... Mogu ih vidjeti kako se zaustavljaju na vrhu brda, gdje su se popeli sa zapadne strane iz Nazareta, prelazeći. I nakon što su dosegli vrh brda, da bi pogledali dolje u dolinu gdje se prostirao mali Betlehem... Mnoge baklje su gorjele. Mnogi ljudi su se skupili iz cijele Galileje da bi došli u svoje rodno mjesto tamo u Betlehem i kroz pokrajinu da ih upiše rimska vlada. Bez obzira u kojem stanju, šetali bi putem, bolesni i u potrebi, i iznemogli, gubavi, s rakom, slabi, sakati, hromi, slijepi. Svi su morali doći, jer je to bila vladina naredba. A Herod je bio iza toga i moralo je biti učinjeno.

I dok se naše malo društvo zaustavlja na vrhu brda, mora da je tamo bio položen veliki kamen. I mogu vidjeti Josipa da je nježno uzima u svoje naručje, i pomaže joj sići s male mule i - i smješta je pokraj kamena. A mala mula je uzdahnula za dahom. I onda kad je Josip napravio par koraka prema naprijed, pogledao dolje na mali Betlehem i vidio je prepune ulice i buku, baklje su gorjele na ulicama i vika naroda, a ležali su u dvorištima i na terenima i svi izvan gradskih vrata. Mora da je bio neki prizor.

Mora da je Josip rekao nešto ovako: “Marija, draga, samo zamisli, upravo je tamo preko grada na sjevernoj strani Ruta Moapka pabirčila na Boazovim poljima. Tamo, baš preko toga, David je tamo preko planina svojom malom praćkom oborio lava na tlo i izvukao ovcu iz njegovih usta. Mora da je to bilo tamo, tu gdje je Jošua stajao sa svojim sjajnim mačem, neustrašivi ratnik našeg naroda, i podijelio zemlju i dodijelio ovu baštinu Judinom plamenu, iz čije smo mi - mi loze.” I oko raznih stvari, kako mora da joj je objašnjavao što se događalo.

A onda kad ne bi čuo zvuk iza sebe, mora da se okrenuo da bi pogledao, da vidi je li još uvijek sjedila na kamenu. I kad se okrenuo i vidio njeno lijepo lice okrenuto prema nebu, nije morao više pitati jer se odraz Zvijezde odražavo kroz njene oči. Znao je da gleda u nešto. I pogledala ga je i rekla: “Josipe, jesi li primijetio Zvijezdu da tamo lebdi?” I kad je pogledao iznenađen, rekao je: “Nisam je primijetio ranije, draga.” “Pa, pratila nas je još od kad je sunce zašlo. Gledala sam je. Mora nešto značiti jer imam najdivniji osjećaj.” Znate, ponekad Bog čini takve stvari Svojim ljudima, pokaže nam Svjetlo ili neki način da možemo znati da je On blizu i da je na sceni. I bez obzira što svijet ima za reći ili učiniti, On je još uvijek tamo i sve će biti u redu. On samo posvjedoči nazad Duhom Svetim da Ga možemo osjetiti.

I možda je Josip rekao nešto ovako: “Marija, znaš što? Nikad nisam bio toliko sretan u cijelom svom životu kad sam bio gonjen uokolo od rimske vlasti, ali ipak nikad nisam bio toliko sretan kao što sam upravo sada i ne znam zašto. Izgleda kao da je svetost iznad malog grada večeras, gdje smo putovali kad smo bili dečki i cure, natrag u našoj tinejdžerskoj i školskoj dobi.”

Skroz na istoku i mnogo stotina milja od tamo, mudraci su već bili na svom putu. Vidjeli su Njegovu Zvijezdu i došli su se pokloniti Božjem malenom Poklon paketu kojeg je poslao na svijet. Samo malo od tada i svijet je trebao primiti svoj najveći Poklon kojeg je ikad primio, maleni Paket omotan, mali, prvi mali božićni Paket koji je ikad bio omotan u cijelom svijetu, Bog Ga je omotao. Želim prekinuti svoju misao i reći ovo. Najveća stvar koja je ikad bila omotana u ljudskom tijelu je bila omotana u Njega, Sam Bog se omotao u božićni Paket i poslao ga na svijet. Zašto su Ga odbacili? Zašto Ga nisu mogli vidjeti? Zašto su Ga odbili? Zašto Ga nisu željeli? Zbog istog razloga zbog kojeg Ga ne žele večeras. Nije im bio predan uobičajeno kako su navikli da se darovi predaju. Radi toga je odbačen čak i večeras, radi toga što nije predan ljudima uobičajeno kako su navikli primati darove. Ali Bog je omotao Svoj vlastiti Paket. On ima pravo to učiniti, On je Taj koji Ga daje. On Ga ima pravo omotati na bilo koji način na koji Ga želi omotati. Ne čini nikakvu razliku kako je to, On ima pravo to učiniti jer je On Taj koji daje Poklon.

Pročitajte cijeli račun u...
Božji omotan poklon.

I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Luka 2:7